SJEDINJENE Američke Države objavile su 8. kolovoza da je spreman do sada najveći paket vojne pomoći Ukrajini vrijedan čak milijardu dolara. Istovremeno najave nove vojne pomoći europskih država posustaju.
Za to je nekoliko razloga. Prvi je i najozbiljniji da su zalihe oružja i streljiva europskih vojski, nakon više od dvadeset godina politike smanjenja izdvajanja za oružane snage, i ovako bile vrlo male. Stoga nemaju puno toga za poslati u Ukrajinu. Drugi je razlog što Ujedinjeno Kraljevstvo, koje je uz SAD i Poljsku do sada bilo najagilnije u slanju vojne pomoći Ukrajini, iščekuje tko će naslijediti Borisa Johnsona na mjestu premijera. U završnicu su ušli ministrica vanjskih poslova Liz Truss i bivši ministar financija Rishi Sunak. Pobjednik bi se trebao znati u prvom tjednu rujna. Za sada oba kandidata najavljuju nastavak odlučne podrške Ukrajini, ali…
U Italiji se zahuktala predizborna kampanja prijevremenih parlamentarnih izbora koji će se održati 25. rujna. U takvim uvjetima raspuštenog parlamenta tehnička vlada Maria Draghija može tek provoditi već donesene odluke. Stoga će talijanska pomoć Ukrajini, koja do sada nije bila odveć velika, ovisiti o rezultatima izbora.
Nijemci se nadaju čudu
Nijemci se još uvijek nadaju čudu da će im Putin pustiti plin prije zime. Zbog toga se Berlin uporno protivi povećanju isporuka oružja Ukrajini, naročito njemačke proizvodnje. Tako su spriječili Madrid da isporuči tenkove Leopard 2A4 jer bi ta nabava, iako vrlo skromna (tek 10 primjeraka), zapravo bila početak puno većih. Na kraju je tek Makedonija poslala 31 T-72. Stoga se najave predsjednika Bidena da će više od 50 država Ukrajini, između ostalog, poslati i 600 tenkova čine neostvarive. Barem za sada.
Njemački strah od nadolazeće zime za sada još uvijek nije panika, ali nije ni daleko. Plinska kriza, sve viša inflacija te vjerojatnost ponovnog uvođenja protupandemijskih mjera Nijemce tjera na oprez. A on se ogleda u sve manjoj potrošnji, što povećava opasnost od recesije. U takvim okolnostima za sada stabilna vlada Olafa Scholza čini sve kako ju javnost ne bi izravno optužila za ekonomske probleme. Zbog toga najave njemačkih isporuka novih oružja nisu vjerojatne.
Toga su svjesni i u Washingtonu pa je Pentagon najavio slanje novog oružja i streljiva Ukrajini u do sada najvećem iznosu od – milijardu dolara. Na popisu su vođeni projektili za raketni sustav HIMARS, 75 tisuća granata 155 mm, 1000 projektila Javelin i ponešto drugog.
Opasno oružje
A ponešto od američke pomoći nikad ne bude objavljeno već se otkrije tek nakon što je Ukrajinci upotrebe. Tako se otkrilo da su Amerikanci Ukrajincima isporučili proturadarske vođene projektile AGM-88 HARM. Opasno je to oružje koje će zagorčati život posadama ruskih radara za artiljerijsko kontrabatiranje – sustavi koji su do sada osiguravali rusku prednost.
HARM je namijenjen lansiranju iz aviona pa je potpuna nepoznanica kako ga Ukrajinci koriste. Lansiraju li ga iz Su-27 ili MiG-29, ili iz lansera na zemlji. Isto tako nije poznato koliko su HARM-ova Amerikanci isporučili Ukrajincima. Ako se napadi na ruske radare zaredaju, a AGM-88 ima domet veći od 100 km ako se lansira iz aviona pa može gađati duboko u rusku pozadinu, izravna posljedica bit će da će posade odbijati uključivati radare (u pravilu je razlog teški „kvar” koje posade same izazovu).
Bez radara za kontrabatiranje ruska artiljerija neće dobivati informacije o ukrajinskim artiljerijskim položajima pa ih neće moći ni napadati. A to će značiti puno slobodnije djelovanje Ukrajinaca koji neće morati premještati topništvo nakon nekoliko ispaljenih granata. Druga posljedica uništavanja ili „kvarenja” ruskih radara za kontrabatiranje bit će nemogućnost navođenja ruske artiljerijske paljbe koja će postati još nepreciznija. Nakon HIMARS-a i dolaska zapadnih samovoznih topničkih sustava velikog dometa sada i projektili AGM-88 HARM ozbiljno ugrožavaju rusku artiljeriju. Postupno će zapadna kvaliteta nadvladati rusku kvantitetu.
Moskva traži saveznike
Kako se ratu u Ukrajini ne nazire kraj, tako jačaju i politička nadmetanja između Rusije i Zapada. Ruski ministar vanjskih poslova Lavrov posjećuje svakog tko ga želi primiti. Tako je prošlog mjeseca posjetio Egipat, Ugandu, Kongo i Etiopiju. Pa je na samitu Udruženja država jugoistočne Azije (ASEAN) s kineskim kolegom Wang Jiom izazvao diplomatski skandal kad su demonstrativno napustili sastanak na samom početku govora japanskog ministra vanjskih poslova Yoshimasa Hayashia.
I dok Lavrov po svijetu pokušava pridobiti nove saveznike, savez koji čine Rusija, Bjelorusija, Sirija, Iran i Sjeverna Koreja počinje djelovati.
Doduše, Lukašenko za sada tek dozvoljava da ruska vojska koristi bjeloruski teritorij (ponajprije zračni prostor) za napade na Ukrajinu, ali još uvijek nije spreman poslati vojnike u ukrajinski rat. Ruski pokušaj da u Siriji nađe plaćenike (ponajprije među Sirijcima, Palestincima i Libanoncima) kojima bi donekle sanirali kronični nedostatak ljudstva neslavno je propao.
Stoga ne čudi da ruski mediji sve češće kao opciju spominju spremnost Pjongjanga da u Ukrajinu pošalje 100 tisuća „dobrovoljaca” koji će kao pomoći u obnovi Donbasa. S obzirom na to da bi svi ti „dobrovoljci” bili pripadnici sjevernokorejske vojske, jasno je čemu bi zapravo poslužili. Zapadne obavještajne službe donedavno su vjerovale da će Moskva odbiti ponudu Pjongjanga, no sada više nisu tako sigurne.
Situacija se temeljito promijenila
Ako su američke procjene ruskih gubitaka od 70 do 80 tisuća poginulih i teško ranjenih koji se više neće moći vratiti u borbu točne, onda ništa nije nemoguće. Nastavi li ruska vojska imati istu razinu gubitaka, Putin će vrlo brzo morati odlučiti – ili masovna mobilizacija ili strana pomoć.
Američke najave da će Iran isporučiti borbene i izvidničke bespilotne letjelice počele su se ostvarivati. Kako javljaju iranski službeni mediji, iznad Ukrajine su viđene borbene bespilotne letjelice Shahed 129 iranske proizvodnje. Ukrajina tvrdi da su do sada Rusi dobili 46 iranskih bespilotnih letjelica te da im je trenutno jedina zadaća tražiti i uništiti raketne lasere HIMARS.
Naredni će mjeseci pokazati je li tajvanska kriza, između ostalog, promijenila i odnos Pekinga prema ukrajinskom ratu. Do sada je Peking isključivo verbalno podržavao Moskvu, dok su zapadne obavještajne službe tvrdile da nikakve prodaje oružja ili streljiva nije bilo. No sada se situacija temeljito promijenila. Sad su isporuke prije svega topničkog streljiva iz kineskih skladišta Rusiji vrlo vjerojatne. Pitanje je hoće li Peking ostati tek na (teško dokazivoj) prodaji streljiva ili će Moskvi početi prodavati i oružje (što je puno lakše dokazati).
Index
