Na današnji dan prije 30 godina, Hava Tatarević ostala je bez skoro svega što je imala u svom životu. Tog 23. jula 1992. godine u selu Zecovi kod Prijedora, Hava je sa sinovima Senadom, Sejadom, Nihadom, Zilhadom, Zijadom i Nishadom i suprugom Muharemom, ručala u kući kada su pripadnici Vojske RS došli po njih i odveli ih. Nikada ih više nije vidjela.
Senad je imao 31, Sejad 29, Nihad 24, Zilhad 23, Zijad 20 i Nishad 18 godina.
Posmrtne ostatke svojih šest sinova i supruga Hava je pronašla u Tomašici, najvećoj masovnoj grobnici u Bosni i Hercegovini, dvije decenije nakon što ih je posljednji put vidjela kako odlaze niz cestu. Ukopani su na kolektivnoj dženazi u Prijedoru.
Živjeti je nastavila, kako kaže, zbog još troje djece – dvoje sinova i jedne kćerke. Kako, ni sama ne zna.
Sinoć je u amfiteatru Memorijalnog centra Kovači u Sarajevu izvedena poema “Hava majko koliko ti je srce“, autora Sabita Bekte, posvećena Havi Tatarević, majci šestorice ubijenih sinova iz Prijedora.
N1
