Šef Kluba poslanika SNSD-a u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Sanja Vulić naglasila je da zvanično Sarajevo već četvrt vijeka na lažima i iskrivljivanjem činjenica gradi svoju priču, te da bi konačno morali spoznati da sve što se gradi na lošim temeljima kad tad mora samo od sebe da se sruši, pa tako i njihove “ratne priče”. Vulić se oglasila nakon žestokih reakcija na laži i uvrede koje je iznio njen šef Milorad Dodik te i sama iznijela nekoliko morbdinih, uvrjedljivih i neistinitih tvrdnji.
Vulić je tijekom svog govora pokazala potpuni nedostatak poštovanja prema žrtvama te je dala nekoliko izjava, među kojima i sljedeće:
Prema Vulićevim riječima, predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik govorio je istinu kada je ustvrdio da Sarajevo u ratu nije bilo potpuno pod opsadom. Također je tvrdio da postoji stalna opskrba hranom i lijekovima, te da je znatan broj ljudi pobjegao iz grada tijekom godina. Ako je to doista bio slučaj, kako je grad mogao biti pod opsadom? Vulić smatra da mnogi od tadašnjih čelnika imaju jasnu spoznaju kako je grad funkcionirao u ratu, a tko se ne slaže s tim, istinu bi trebao potražiti kod tadašnjih premijera i ministara u Sarajevu. Vulić je to rekao odgovarajući na Dodikovu tvrdnju da je opsada Sarajeva bila najduža u modernoj povijesti.
Opsada Sarajeva dokumentirana je kao jedan od najdivljijih i najnehumanijih sukoba u povijesti. U trajanju od 1425 dana, grad je bio opkoljen s brda koja su ga okruživala, što je rezultiralo brutalnim ubijanjem civila na razne načine, uključujući 1601 nedužno dijete. Građani Sarajeva koji su čekali u redovima za osnovne potrepštine poput vode i hrane bili su pogođeni snajperskim mecima, a ovog besmislenog nasilja nisu pošteđena ni djeca koja igraju igrice. Iako se svijet još uvijek zgraža nad ovim stravičnim zločinima, Milorad Dodik i Vulićeva, koja je u svojoj karijeri pokazala razinu prosječnosti zarad dobro plaćenih državnih funkcija koje joj je omogućio “šef”, nisu. Vulićeva je čak otišla toliko daleko da je svog šefa nazivala “bogom”, stavljajući mu svoju odanost ispred svetosti žrtava krvave opsade.
Budući da je duže vrijeme primala izdašne prihode u gradu koji je spomenula, Vulić je izazvala veliku nevolju lažnim tvrdnjama koje su ponovno otvorile neke od najosjetljivijih rana Sarajeva.
*Prošlo je četvrt stoljeća od pogibije Boška i Admire na Vrbanja mostu, ali njihov spomenik još uvijek nije podignut. Mnogi se pitaju zašto u Sarajevu nisu priznali da je za njihovu smrt odgovoran Alijin ‘Ševe’. Istina može biti bolna, ali se ne može izbjeći. One koji znaju istinu ona može proganjati, ali joj ne mogu pobjeći. Nadalje, što je s masovnim grobnicama koje su sredstvima arapskih zemalja pretvorene u grandiozne građevine? Opravdava li vrbovanje kriminalaca poput Juke Prazina, raznih Ćela i ostalih bandi za slanje poruke mira Srbima za zlodjela počinjena u Dobrovoljačkoj i pokolje vojnika? Je li prihvatljivo prezentirati zločine “Srba s brda” javnosti, kako domaćoj tako i međunarodnoj, a ignorirati brojne druge zločine koje su počinile druge skupine? To su pitanja na koja se mora iskreno odgovoriti. Kako kaže Vulić, istina je možda bolna, ali se ne može ignorirati.*
Vulić je upitao zašto sarajevski puk čini samodestruktivne radnje pribjegavajući podmuklim taktikama protiv Srba, poput podmetanja lažnih eksploziva na lokacijama poput Markala ili činjenja zločina, poput onog u Ulici Vase Miskina.
Korištenje zločinačkog jezika u vezi sa samoubojstvima Sarajlija, kao i vjerovanje u teorije zavjere koje sugeriraju da su granate na Markale ispaljene s područja ARBiH, nije novost. Taj jezik i te teorije koristili su ideološki modeli bahatih i nesofisticiranih političara koji odbijaju čak i šutjeti unatoč tisućama već stradalih Sarajlija. Ti političari uključuju Karadžića, Mladića, Plavšića i Krajišnika, koji su svi osuđeni na stotine godina u Haagu.
Tvrdnje Vulić i njenog političkog savjetnika imaju dovoljnu težinu da izmame odgovor Tužiteljstva BiH i drugih nadležnih institucija. Primjetno je da su čak i manje uvrede usmjerene prema gradu i njegovom stanovništvu dovele do toga da su pojedinci proglašeni personama non grata.
Haaški tribunal osudio je četiri osobe za njihova djelovanja tijekom opsade Sarajeva od 1992. do 1995. Stanislav Galić, zapovjednik Sarajevsko-rumunjskog korpusa VRS-a, osuđen je na doživotni zatvor, dok je njegov načelnik stožera Dragomir Milošević dobio kaznu. Kazna od 29 godina. Doživotne kazne Radovanu Karadžiću, ratnom predsjedniku Republike Srpske i Ratku Mladiću, ratnom zapovjedniku VRS-a, konkretno se odnose na teroriziranje civilnog stanovništva Sarajeva.
Prije službene objave presude, Slobodan Milošević i Đorđe Đukić već su preminuli.
Presuda u predmetu Galić opisuje odgovornost određene grupe navodeći da su oni bili odgovorni za djelomično opkoljavanje Sarajeva od rujna 1992. do kolovoza 1994. godine. Ta grupa je bila divizija VRS-a koja se nazivala Sarajevsko-rumunjski korpus.
Postoje nepobitni dokazi da su građani Sarajeva bili namjerno gađani vojnim snagama. Ti su se napadi događali tijekom različitih aktivnosti poput sprovoda, putovanja na posao kolima hitne pomoći, tramvajima, autobusima ili biciklima, vrtlarenja, kupovine na tržnici ili čišćenja ulica. Nisu pošteđena ni djeca koja su napadnuta dok su se igrala ili jednostavno šetala ulicom. Važno je napomenuti da su se ti napadi događali uglavnom tijekom dana i da nisu bili izazvani nikakvim vojnim sukobima. Zapravo, počinitelji su lako mogli vidjeti da su njihove žrtve neborci uključeni u svakodnevni civilni život.
Kako je na godišnjicu opsade Sarajeva istaknuo glavni tužitelj Međunarodnog suda Serge Bramertz, ove činjenice su lako provjerljive i potkrijepljene dokazima.
Bezbrojni su zapisi koji dokumentiraju stravične događaje koji su se dogodili u ovom gradu i stradanja njegovih stanovnika. Ovi su dokumenti dostupni svima. Unatoč tome, još uvijek postoje pojedinci koji pokušavaju omalovažiti i umanjiti težinu ovih događaja. U nastojanju da unaprijede svoje političke planove, političari su stvorili lažna, pseudo-znanstvena povjerenstva za povijest opsade. Ovo se ne smije dopustiti. Istina je čvrsto utvrđena.
