Renomirani dječji psihijatar, Svetomir Bojanin, daje uvid u ispravne metode odgoja djece.
Odgoj djeteta velika je odgovornost za roditelje i nije neuobičajeno da čine pogreške koje mogu imati trajne posljedice na djetetov razvoj. Etiketa “razmaženo” često se koristi za opisivanje takve djece, a raspravlja se o tome koji postupci zapravo doprinose razmaženosti djeteta i je li to stvarni problem.
Dr. Svetomir Bojanin, profesor i dječji psihijatar, često je isticao važnost razvoja djece i pravilnog pristupa njihovom obrazovanju, javlja Zelena učionica. Prema Bojaninovim riječima, najučinkovitija metoda nije školovanje djece, već suživot s njima.
Dr. Bojanin tvrdi da je imperativ djecu integrirati u naš svakodnevni život sudjelujući u aktivnostima poput ručka s njima, kupanja i pokazivanja ljubavi kroz maženje. Osim toga, trebamo ih pohvaliti za njihove pozitivne postupke i upozoriti ih kada pogriješe. Liječnica pojašnjava da kada se roditelj s petnaest godina raspituje o djetetovim aktivnostima, a dijete se posrami, to je jasan pokazatelj da je roditelj uspostavio emocionalnu vezu s djetetom.
Možete li mi dati više konteksta ili informacija za rad? Navedeni tekst je samo jedna rečenica i ne pruža mnogo informacija za ponovno stvaranje. Hvala vam.
Dr Bojanin to ovako sažima:
Dijete o kojem je riječ odgajano je s vrijednošću materijalnih dobara. Kada se dijete daruje, to je značajan događaj. Međutim, kako vrijeme prolazi, gomilanje igračaka može postati neodoljivo. Može biti teško pratiti koje igračke pripadaju kome i mogu se izgubiti ili zaboraviti. Za borbu protiv toga važno je uspostaviti sustav darivanja. Veliki praznici zahtijevaju veće darove, dok manje prigode zahtijevaju manje žetone. Na taj način dijete može naučiti cijeniti svaki dar i shvatiti njegov značaj. Na primjer, ako djetetova teta donese igračku iz Valjeva, dijete će je njegovati ne samo kao igračku, već i kao simbol tetkine ljubavi. Ako dijete ima previše igračaka za praćenje, možda se neće ni sjetiti odakle je koja igračka došla i možda ih neće toliko cijeniti. Neophodno je naučiti djecu vrijednosti njihove imovine i cijeniti svaki dar koji dobiju.
Stvaranje djece koja se zbog materijalističkih želja nasilno ponašaju prema roditeljima složeno je pitanje. Nedavni slučaj koji sam iznio tijekom predavanja primjer je ovog fenomena. U ovom konkretnom slučaju, 15-godišnji adolescent fizički je napao svoju majku kada nije mogla kupiti skupe cipele marke Nike koje je on želio. Takvi slučajevi zahtijevaju temeljito razumijevanje temeljnih uzroka i čimbenika koji pridonose ovakvom ponašanju.
Temelj obrazovanja je ukorijenjen u ljubavi, divljenju i asimilaciji drugih. Djeca uče iz naših djela, a ne iz naših riječi. Nitko ne postaje krepostan samo ako mu se kaže da je takav. Umjesto toga, pozitivno ponašanje se usađuje kroz identifikaciju s uzorom, kao što je očinska figura, koji pokazuje uzorno ponašanje koje je vrijedno oponašanja.
Važno je priznati da dijete posjeduje vlastitu volju, želje i osjećaj za lijepo. Moguće je da njihove estetske preferencije mogu uključivati sklonost glasnoj glazbi ili bučnoj igri, čak i kada bismo radije odmarali ili drijemali tijekom poslijepodneva. Stoga je imperativ da radimo na zajedničkim dogovorima. Neophodno je zapamtiti da je dijete pojedinac s jedinstvenom osobnošću od samog početka svog života.
