Mještani Bošnjaci iz sela Bešići sagradili su nadgrobni spomenik svom komšiji Srbinu, Branku Samardžiji, koji je poginuo 1993. godine braneći svoje komšije muslimane. Iako su njegovi potomci i dalje čuvali sjećanje na njega, bili su dirnuti kada su saznali da i komšije Bošnjaci žele da mu odaju počast, više od 20 godina nakon rata.
Brankova kuća nalazila se nekoliko kilometara od sela Bešići, ali je Branko često dolazio u selo kada bi god začuo pucnjavu. Govorio je da će braniti svoje komšije muslimane dok god je živ, i tako je i bilo, prisjećaju se mještani Bešića. Tokom rata, općina Ključ bila je pod vlašću srpskih snaga, a paravojne formacije su činile brojne zločine, naročito u selima na periferiji grada. Međutim, Bešići su jedno od rijetkih sela gdje se zločin nije desio, a za to je značajna zasluga pripadala pokojnom Branku Samardžiji.
Branko je poginuo ispred kuće Atifa Brkića, koji se prisjeća tog kobnog događaja. Te noći, nekoliko pljačkaša je stiglo u selo. “Samo što smo izašli iz kuće, iz dna sela su krenuli pljačkaši sa ukradenom stokom. Branko je krenuo da ih zaustavi pa su pucali i ubili ga na licu mjesta. Svi smo bili potreseni, kad sam išao tražiti pomoć govorio sam da je samo ranjen jer smo bili prestravljeni,” ispričao je Atif. Nakon Brankovog ubistva, vijest o tome kako je Srbin poginuo braneći svoje komšije muslimane proširila se nadaleko, te iz respekta prema tome šta se desilo, niko više nikada nije dirnuo u selo.
Brankova hrabrost i požrtvovanost ostavila je dubok trag na sve mještane Bešića. Iako je proteklo više od dvije decenije, njegova priča ostaje živa i inspirativna. Mještani se često sjećaju tog hrabrog čovjeka, a njegov čin dobrote i hrabrosti služi kao podsjetnik na važnost međuljudske solidarnosti, čak i u najtežim vremenima.
Njegova djeca i unuci također su svjesni značaja njegovog čina. Iako čuvaju uspomene na svog oca i djeda, dirnuti su što su i njihove komšije Bošnjaci željele da odaju počast ovom hrabrom čovjeku. Njegova priča prenosi se s generacije na generaciju, a spomenik koji su mu podigli mještani Bešića služi kao vječni podsjetnik na njegove riječi i djela.
KOMŠIJE PONOSNE
Branko Samardžija nije samo branio svoje komšije muslimane; on je branio i principe čovječnosti i zajedništva. Njegova priča je simbol hrabrosti i solidarnosti koja nadilazi etničke i vjerske razlike. Ona podsjeća sve nas da, unatoč tragedijama i podjelama koje rat donosi, postoje ljudi koji će uvijek stajati na strani pravde i dobrote.
Komšije iz Bešića s ponosom pričaju o Branku, sjećajući se kako je njegova prisutnost donosila osjećaj sigurnosti i mira u selo. Njegova žrtva nije bila uzaludna, jer je njegovo djelo postalo svjetionik nade i simbol prijateljstva koje ni rat nije mogao uništiti. Sada, s nadgrobnim spomenikom koji su mu podigli, Brankovo ime i njegovo naslijeđe živjet će zauvijek među onima koji ga pamte kao pravog junaka.
