Još prije dva mjeseca činilo se kao da su ruske snage u Ukrajini u nezaustavljivom zamahu. Raspravljalo se o tome gdje ih ukrajinski branitelji mogu zaustaviti – pred Bahmutom, Slovjanskom, Kramatorskom, Mikolajivom, Odesom… Sad je situacija dijametralno suprotna, Ukrajinci munjevito vraćaju okupirani teritorij, ruskoj vojsci prijeti totalni raspad, a rasprava se vodi o tome gdje će ih Rusi moći zaustaviti na dulje vrijeme – ako igdje.
Naravno, za one koji nisu bili zaslijepljeni ruskom ratnom propagandom (uključujući notorno nevjerodostojne izvještaje ruskog ministarstva obrane) znakovi ruske vojne propasti već su se nazirali na vrhuncu njihove ofenzive, piše u analizi Indexov novinar Petar Stošić.
S jedne strane, kronični nedostatak ljudstva, visoki gubici, nizak moral, loša obuka, oprema i zapovijedanje – i intenzivno korištenje artiljerije kao kompenzacije za sve slabosti. Zahvaljujući toj sirovoj vatrenoj moći, odnosno tisućama starih sovjetskih haubica i raketnih bacača, osvajali su teritorij dok su imali tehnički i logistički kapacitet za ispaljivanje nekoliko desetaka tisuća granata dnevno.
S druge, one ukrajinske strane, razliku je napravilo nekoliko faktora: novi zapadni raketni sustavi HIMARS, haubice M777, Panzer, Krab i drugo naoružanje čija je superiorna kvaliteta počela ozbiljno parirati ruskoj kvantiteti; mobilizacija i obuka, dijelom u stranim zemljama poput Velike Britanije, što je osiguralo svježe i dobro organizirane snage u ključnom trenutku; te visoki moral i hrabrost vojnika i briljantno taktičko i operativno planiranje generala za protuofenzive na istoku i jugu.
U njima su demonstrirali superiornost u izviđanju, operativnoj sigurnosti (od neprijateljskog izviđanja i nadzora), topničkoj pripremi terena, kontrabatiranju (artiljerijskim protuudarima), manevarskom ratovanju i samostalnoj inicijativi jedinica, a rezultati su vidljivi – više od 9 tisuća kvadratnih kilometara na istoku, prvenstveno u Harkivskoj oblasti, a sad i 500 kvadratnih kilometara u Hersonskoj oblasti, kako tvrdi ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenskij.
Mick Ryan: Ruska vojska nije doživjela ovakve poraze od operacije Barbarossa
“Čini se da ruska vojska nema odgovor na ono što joj Ukrajinci rade. Vidimo kaskadne neuspjehe koji će se vjerojatno nastaviti još neko vrijeme. Ubacivanje (ruskih) mobiliziranih trupa vjerojatno će predstavljati samo ljudske ležeće policajce za Ukrajince”, ocjenjuje vojni strateg i umirovljeni australski general Mick Ryan.
“Još od početnog dijela operacije Barbarossa u Drugom svjetskom ratu ruska vojska nije imala tako strašnu seriju neuspjeha na bojnom polju. A s velikim brojem trupa koje su zaglavljene na zapadnoj strani Dnjepra dani koji su pred njima mogli bi za njih postati još gori”, zaključio je.
Čak su i najoptimističniji ukrajinski promatrači bili zatečeni razmjerima neuspjeha snažnijeg, ali bezumnog neprijatelja, piše Dominic Nicholls za Telegraph. Ni dok joj je išlo na bojištu, Rusija nije osvojila nijedan glavni grad oblasti osim Hersona u više od sedam mjeseci rata.
A u posljednjim tjednima Ukrajinci su iskoristili brojne mane ruskih snaga protiv njih, prije svega njihov nedostatak adekvatne i koordinirane dubinske obrane istočno od Harkiva. Kad su probili slabo branjenu prvu crtu fronte na više mjesta, jurišajući su zauzimali naselja prije nego što su ih ruska pojačanja stigla presresti, dok su glavne utvrde naprosto okružili.
Donbas će teško pasti
Nakon Izjuma i Kupjanska početkom mjeseca zauzeli su i Liman, a sada prodiru i u Luhansku oblast, dosad jedinu u cijelosti okupiranu.
Zelenskij je znakovito izjavio da će sigurno doći dan kada će izvijestiti o uspjesima i u Zaporiškoj oblasti, “u onim područjima koja još uvijek kontroliraju okupatori”, uslijed nagovještaja da je na pomolu velika ukrajinska ofenziva i u toj regiji. Dođe li do toga, Rusi bi mogli gubiti teritorij u svakoj od četiri oblasti koje je ruski predsjednik Vladimir Putin ilegalno anektirao.
Mobilizacija koju je Putin proglasio neposredno prije aneksije vrlo se brzo pretvorila u lakrdiju. Ako pojačanje u obliku slabo ili nikako obučenih, opremljenih i motiviranih regruta i donese ikakav rezultat, za to će trebati bar nekoliko mjeseci. Dotad bi moglo biti kasno za Ruse.
Dire conditions of the Russian Army. This video is from Russian social media & was filmed by one of the mobilized who was sent to Omsk. They spend days & nights in the open field, eat what they have & drink. No command, no uniform, no barracks, no tents, no sleeping bags. pic.twitter.com/HWmDVa5EHV
— Viktor Kovalenko (@MrKovalenko) October 3, 2022
Ipak, s druge se strane nameće pitanje mogu li Ukrajinci održati ovu stopu napredovanja, kao i u kojem će smjeru krenuti dalje. Donbas, smatra Nicholls, nije realistična opcija jer su ruske trupe tamo prečvrsto ukopane.
Međutim, dio Hersonske oblasti sjeverno i zapadno od rijeke Dnjepar, na kojem su zbog gotovo potpuno uništenih mostova zaglavljene tisuće Putinovih vojnika, puno je zahvalniji teren.
Tri moguća pravca: Herson, Krim i Mariupolj
Tu se nude tri glavne mogućnosti. Jedna je napredovati duž zapadne obale Dnjepra na sam grad Herson, no urbana borba bit će pogubna i za ljudstvo i za opremu.
Hoćemo li vidjeti, u odluci o tome kako vratiti grad Herson, vjerojatni stav Ukrajine prema Mariupolju; borbu koja tek dolazi u obalnom gradu koji se može pohvaliti povijesnom obranom željezare Azovstal?
Druga mogućnost bila bi prodor na jug prema Krimu, čime bi se potpuno odsjekle ruske postrojbe oko Hersona od vojnih baza na Krimu. Uostalom, čak su i viši američki časnici za Telegraph izjavili da je “ukrajinsko ponovno zauzimanje Krima sada jasna mogućnost koja se više ne može odbaciti”.
Treća ofenziva ne bi išla kroz Hersonsku, već kroz već spomenutu Zaporišku oblast, duž istočne obali Dnjepra prema ušću u Azovsko more ili ravno prema Mariupolju, gradu čiji su branitelji tjednima odolijevali ruskim osvajačima u potpunom okruženju.
Ukrajinci bi na ovaj način zabili klin između ruskih snaga oko Hersona i onih u Donbasu i prekinuli takozvani kopneni most s Krimom zbog kojeg su Rusi i okupirali Herson. To bi predstavljalo golemi strateški poraz za Putina i praktički obesmislilo cijelu njegovu invaziju.
Do takvog ishoda još je dug i krvav put, naravno. Ali ako iste ruske slabosti i ukrajinske prednosti stoje iza uspjeha u Harkivskoj, Donjeckoj i Hersonskoj oblasti, postoji šansa da ovaj rat ne bude odlučen za pregovaračkim stolom kao većina drugih – već da završi potpunim ruskim porazom.
n1
