Za dominantne političke lidere u BiH, posebno lidera HDZ BiH Dragana Čovića, očaj je očigledan i opipljiv. Jasno mu je da se u BiH njegov prozor mogućnosti zatvara u zaključavanju hermetički zatvorene verzije feudalizma vođenog etničkim partijama”, objasnio je Bassuener.
Savez iz očaja – EU i bosanskohercegovačke političke ‘elite'” tema je današnje sesije Kruga 99 čiji je uvodničar Kurt Bassuener, suosnivač i viši saradnik Vijeća za politiku demokratizacije iz Berlina.
On je svoju diskusiju usmjerio na Izborni zakona navodeći da je evidentno da je zajednički interes bh. političke klase i EU da se dođe do nekog prilagođavanja u pogledu izbornog zakona / “ograničene ustavne reforme”, uprkos – ili bolje rečeno, zbog – ponovljenog neuspjeha do danas.
“Za dominantne političke lidere u BiH, posebno lidera HDZ BiH Dragana Čovića, očaj je očigledan i opipljiv. Jasno mu je da se u BiH njegov prozor mogućnosti zatvara u zaključavanju hermetički zatvorene verzije feudalizma vođenog etničkim partijama.
Njegovu dugogodišnju prijetnju spriječavanja održavanja izbora podržava Zagreb, a HDZ je istu ideju gurao na dnevni red kroz klub zastupnika EPP-a u Evropski parlament – za sada bezuspješno.
Prijetnja predsjednika Hrvatske, Zorana Milanovića da spriječi poziv Švedske i Finske u NATO – iako, koliko ja razumijem, nije u okviru njegove ustavne ovlasti – pokazuje kako se u većini hrvatskog političkog spektra na BiH gleda isključivo kroz etničku prizmu.
Ipak, EU također zrači očajem za nekom vrstom “dobitka”, o čemu svjedoči posjeta predsjednika Evropskog vijeća Charlesa Michela. Sve što bi označilo napredak na “evropskom putu” za BiH bi se navelo kao dokaz da dugogodišnja neuspješna politika proširenja EU ovdje u BiH – čak i u cijelom regionu – ne propada.
Tolika količina uloženog transatlantskog političkog kapitala posvećenog pitanju izbornog zakona do danas nije dala ništa; izgleda da su poruke iz SAD-a i UK-a sada fokusirane na osiguravanje da se izbori održe na vrijeme, i u cijeloj zemlji.
Ali izgleda da je stav EU namjera da sebi prikupi dokaze o svojoj hvaljenoj “transformativnoj moći”, a ne za korist BiH ili narode Zapadnog Balkana. Ovosedmični sastanak Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira vjerovatno će pokazati ova trvenja.
Ovo je posebno uznemirujuće s obzirom na tektonski pomak koji je ubrzan ruskim napadom na Ukrajinu u punom obimu od 24. februara. Od tada je bilo neviđenih demonstracija zapadnog jedinstva i uobičajenih deklaracija o važnosti demokratskih vrijednosti i ljudskog dostojanstva u zapadnom diskursu.
Uporni otpor i odlučnost Ukrajine, koje je tako vješto predstavljao i artikulirao predsjednik Volodomir Zelenski, uveliko su odgovorni za ovaj fenomen. Uprkos brojnim spočitavanjima, ovo jedinstvo i podrška – koliko god kasni i neorganizovani bili – za samoodbranu Ukrajine su važni i veći su od onog u šta je Putin, kao i mnogi od nas, sigurno vjerovali.
Pa ipak, uprkos ovom nepobitnom pokretu zajedništva, to tek treba da se manifestuje u bilo kojoj mjeri na Zapadnom Balkanu.
Ako se ujedini, Zapad ima najveću polugu i najširu moguću kutiju alata u ovom regionu da utiče na dinamiku, spriječi i odvrati negativna dešavanja, i omogući napredak tamo gdje se može razviti prirodni, životni podsticaj.
Više od jedne decenije, različite percepcije prijetnji bile su evidentne i kvalifikovale su to potencijalno jedinstvo. Pa čak i sada, uprkos deklarativnom prepoznavanju potencijala rizika, Zapad i dalje dozvoljava da agendu određuju najretrogradniji i najreakcionarniji politički akteri – i to ne samo u BiH”, naveo je Bassuener.
SB
