Do tada je za BiH – “okvir Daytonski sporazum“, reče američki izaslanik ne trepnuvši.
“O građanskom konceptu za Bosnu i Hercegovinu može se razgovarati, tek nakon što ona postane članica Europske unije” – kazao je Gabriel Escobar posebni izaslanik američke vlade za Zapadni Balkan.
Do tada je za BiH – “okvir Daytonski sporazum“, reče američki izaslanik ne trepnuvši.
Escobar je ovu ocjenu iznio tokom dvodnevnog američko-hrvatskog foruma, te dometnuo kako “BiH trenutno nije funkcionalna država, jer bh. institucije već dugo nisu efikasne”, što, opet nije, smatra američki diplomata, “posljedica Daytonskog sporazuma, nego izostanaka dobre volje političkog vodstva u BiH”.
Koga i na koji način? Čije volje?
Opet neki „rebus“, koga moramo odgonetati ili je zapravo sve jasno, samo se ne govori do kraja. Ostavlja nam se mogućnost da sami izvedemo neugodan zaključak.
Ukoliko sam dobro razumio logiku Gabriela Escobara, BiH bi trebala i morala u EU ući sa prtljagom Daytonskog sporazuma!?
Čini li vam se nešto takvo realno i moguće? Meni, sigurno ne!
Posebno, jer je mnogima, pa i onima unutar raznih američkih administracija, itekako bilo jasno kako je Dayton bio samo “alat” i način za zaustavljanje rata u BiH i ništa puno više od toga. Čak i nakon što su “u hodu” izvršavane različite popravke i nelogičnosti originalnog sporazuma.
Problem sa Daytonskim “okvirom” nije u tome što on treba biti nekakva osnova za bilo šta (a posebno ne za “ulazak” u EU), već u činjenici da se radi o modelu koji samo generiše krizu, bez kraja i konca. Svojevrsni kontra-sistem, koji može imati nekog smisla samo kao kratkorično rješenje, ali ne i nešto na čemmu bi se dala graditi bilo kakva ozbiljna država. Na putu za EU…
Vjerovanje da sa Daytonskim sporazumom kao osnovom može ući u EU, jednako je uvjeranju da možete sa tridesetak godina starim i rasklimatanim automobilom pobijediti na reliju Paris-Dakhar. Dakle, samo u u domenu neizvjesne mogućnosti ili bolje reći “sna”.
Zašto nam se, onda, opet nudi Dayton kako nekakvo „spasonosno rješenje“?
Po svemu sudeći, opet je u pitanju neka “linija mnajeg otpora“. Brzo, ali loše rješenje, koje će zakrpiti sve rupe, već izbušenog sistema i ništa više.
Drži vodu dok majstori odu! Zašto?
Zato, jer je u BiH (opet) lakše zaklati kravu, radi kile mesa, nego se potruditi pronaći model, koji odgovara demokratskim principima na koje se mnogi, kao pozivaju. Lakše je onda zadovoljiti partikularne i opasne interese, onih koji bi da od BiH prave državu-ljušturu, nego ulaziti u sukobe sa njima u pokušajima da se, ako treba, i nametnu rješanja, koja odgovaraju vremenu i pravom karakteru BiH kako složene, ali savremene i demokratske države.
U velikoj geopolitičkoj igri, koja trenutno tutnji Evropom, izgleda da se Zapad ponaša krajnje pragmatično, te da se ne brine o raznim “finesama”. Treba utvrditi Pazar…napraviti nove saveze i obnoviti koalcije, a tu izgleda nema mjesta za male države ili narode. Niti neku pravdu, kao sistem vrijednoti koje treba promovisati u ratom i genocidom razmontiranoj državi.
Lanci pucaju na najtanjim mjestima…dok se trguje neka nova Jalta.
Dayton je još i „dobar“ šta bi se BiH uskoro možda moglo ponuditi kako “najbolje rješenje”, ukoliko se stvari i dalje krenu riješavati “preko koljena”. A sve su prilike da hoće!
Obzirom da je posve jasno da Dayton NIJE okvir na kome može egzistirati bilo koja ozbiljna država, a posebno ne BiH, postavlja se pitanje šta je to što bi nam se na kraju moglo “gurnuti pod nos”?
Hoće li se sadašanje”linije manjeg otpora“ uskoro pretvoriti u linije podjele BiH po granicama nekih novih federalnih jedinica?
Jer, dobro pripazite, Dayton više više nije samo Sporazum, nego i OKVIR!?
I sve to…„na putu u EU“!, piše na svom blogu Faruk Kajtaz.
SB
