Posljednjih godina sve je poznatiji identitet oca Zlatana Ibrahimovića, iako mnogi još uvijek ne znaju o kome se radi.
Zlatana Ibrahimovića često doživljavaju kao čovjeka koji kroz život korača nepokolebljivo samopouzdano, čvrsto uvjeren da vlada u svim aspektima.
Unatoč tome što je postao jedan od najvještijih i dobro plaćenih nogometaša, Zlatan Ibrahimović otvoreno priznaje prepreke s kojima se suočavao na početku svoje karijere. Često se susretao s izazovima, pa čak i ismijavanjem, a jedini koji nije vjerovao u njegove sposobnosti bio je njegov vlastiti otac.
Šefik Ibrahimović, otac Zlatana Ibrahimovića, bio je imigrant iz Bosne i Hercegovine koji je prvo radio kao domar u Švedskoj. Međutim, kasnije je nastavio karijeru pjevača narodne glazbe. Iako njegov kanal na YouTubeu ima nekoliko tisuća pratitelja, veći uspjeh i pozitivniji prijem doživljava u balkanskim pubovima diljem Europe.
Kinko, čije je pravo ime Šefik, osmislio je dvije pjesme u Zlatanovu čast, a to su “Sine moj, Zlato, Zlatane” i “Lijepa si, Bijeljino”, kao i treću pjesmu pod nazivom “Vraćam ti se”. , Bosna“, koja je posvećena njegovoj domovini. Najraniji zabilježeni nastup Kinka datira iz 1991. godine kada je gostovao na TV Sarajevo i izveo pjesmu “Teško je voljeti”.
Treba napomenuti da je Šefik oduvijek bio sklon piću, zbog čega je i raspao brak s Jurkom, majkom Zlatana Ibrahimovića. Zlatan je započeo svoju karijeru u MBI timu zajedno sa svojim švedskim suvremenicima, ali je kasnije prešao u FBK Balkan tim. Razlika između dva kluba bila je značajna, a do nje su doveli postupci očeva na tribinama. Dok su očevi igrača MBI-ja pozitivno ohrabrivali frazama poput “Ajmo dečki. Dobro je!”, očevi u novom klubu su se psovali svojom djecom.
Dok su vikali: “Ja sam ti majka!”, nisam mogla a da ne pomislim koliko mi je ova scena poznata. Unatoč novom okruženju, osjećala sam se opušteno. Moj se otac nikada nije trudio posjećivati moje utakmice niti me ohrabrivao u pogledu mog učenja. Umjesto toga, dao je prednost svom opijanju, sudjelovanju u ratu i ljubavi prema jugoslavenskoj glazbi. Uspomene su to koje je Zlatan ispričao u svojoj autobiografiji.
Očevo držanje prema sinu nije uvijek bilo isto. Šefik je u početku bio ravnodušan prema sinovljevim nastojanjima. Međutim, u jednom trenutku doživio je transformaciju i postao predan otac i najjači zagovornik težnji svog sina. Išao je na svaki trening, čuvao je isječke iz novina i bio na svakoj utakmici. Ta se veza održala do danas.
Tijekom treninga često sam se osjećao gladnim. To je bilo zato što je moj otac držao samo pivo u hladnjaku, a nije bilo drugih dostupnih namirnica.
U svom autobiografskom djelu “Moja povijest: Ja sam Zlatan Ibrahimović”, Zlatan Ibrahimović pripovijeda o svom izazovnom odrastanju s ocem. Iskreno kaže da je često na treninge odlazio prazna jer je hladnjak bio pun samo piva.
U knjizi je upravo tim riječima opisao Šefikovog oca. Unatoč ne baš idealnom djetinjstvu obilježenom nesretnim odnosom s ocem, Zlatan se s vremenom zbližio s njim. Šefik je, prepoznavši uspjeh svog sina, svjesno pokušao prestati piti. U raznim dokumentarcima postoje scene koje prikazuju njih dvoje kako razgovaraju nakon utakmica.
Zlatan se nakon utakmice pohvalio Šefiku da je postigao gol. Njegov se otac iznenađeno ubacio: “Još jedan? Čini se da nikad ne odustaješ.
