Rat ruskog predsjednika Vladimira Putina u Ukrajini trebao je biti njegovo krunsko postignuće, demonstracija koliko je daleko Rusija stigla od raspada Sovjetskog Saveza 1991. godine. Aneksija Ukrajine trebala je biti prvi korak u obnovi Ruskog Carstva. Putin je namjeravao razotkriti Sjedinjene Američke Države kao tigra od papira izvan zapadne Europe i pokazati da je Rusija, zajedno s Kinom, predodređena za vodeću ulogu u novom, multipolarnom međunarodnom poretku.
Nije tako ispalo. Kijev je ostao jak, a ukrajinska vojska pretvorena je u silu, dijelom zahvaljujući bliskom partnerstvu s SAD-om i zapadnim saveznicima. Ruska vojska je, nasuprot tome, pokazala loše strateško razmišljanje i organizaciju. Politički sustav koji stoji iza toga pokazao se nesposobnim učiti iz svojih pogrešaka. S malim izgledima da će diktirati Putinove akcije, Zapad će se morati pripremiti za sljedeću fazu ruskog katastrofalnog rata, pišu analitičari Liana Fix i Michael Kimmage za Foreign Affairs, prenosi Index.hr.
U nastavku prenosimo njihovu analizu:
Rat je sam po sebi nepredvidiv. Doista, tijek sukoba demantirao je prve prognoze da će Ukrajina brzo pasti; preokret sudbine nemoguće je zanemariti. Ipak, čini se da Rusija ide prema porazu. Manje je izvjesno kakav će oblik ovaj poraz imati. Postoje tri osnovna scenarija, a svaki bi imao različite posljedice za Zapad i Ukrajinu.
Prvi scenarij – Rusija prihvaća poraz pod uvjetima Ukrajine
Prvi i najmanje vjerojatan scenarij je da će Rusija pristati na poraz prihvaćanjem dogovorenog rješenja pod uvjetima Ukrajine. Mnogo toga bi se moralo promijeniti da bi se ovaj scenarij ostvario jer je nestao svaki privid diplomatskog razgovora između Rusije, Ukrajine i Zapada. Opseg ruske agresije i razmjeri ruskih ratnih zločina otežali bi Ukrajini prihvaćanje bilo kakvog diplomatskog rješenja koje bi bilo manje od potpune ruske predaje.
Osim toga, ruska vlada – pod Putinom ili nekim njegovim nasljednikom – mogla bi pokušati zadržati Krim i tražiti mir drugdje. Kako bi spasio obraz na unutarnjem planu, Kremlj bi mogao tvrditi da se priprema za dugotrajnu igru u Ukrajini, ostavljajući otvorenom mogućnost dodatnih vojnih upada.
Moskva bi mogla okriviti NATO za svoje slabe rezultate, tvrdeći da su isporuke oružja, a ne snaga Ukrajine, spriječile pobjedu Rusije. Da bi ovaj pristup prošao provjeru unutar režima, tvrdolinijaši – vjerojatno uključujući i samog Putina – morali bi biti marginalizirani. To će biti teško, ali ne i nemoguće. Ipak, pod Putinom je takav ishod vrlo malo vjerojatan, s obzirom na to da je njegov pristup ratu od početka bio maksimalistički.
Drugi scenarij – Neuspjeh usred eskalacije
Drugi scenarij ruskog poraza uključivao bi neuspjeh usred eskalacije. Kremlj bi nihilistički nastojao produljiti rat u Ukrajini dok bi istodobno pokrenuo kampanju sabotaža u zemljama koje podržavaju Kijev i u samoj Ukrajini. U najgorem slučaju, Rusija bi se mogla odlučiti za nuklearni napad na Ukrajinu.
Rat bi tada vodio prema izravnom vojnom sukobu NATO-a i Rusije. Rusija bi se transformirala iz revizionističke države u odmetničku državu, što je tranzicija koja je već u tijeku, a to bi učvrstilo uvjerenje Zapada da Rusija predstavlja jedinstvenu i neprihvatljivu prijetnju. Prelazak nuklearnog praga mogao bi dovesti do konvencionalnog uključivanja NATO-a u rat, ubrzavajući poraz Rusije na terenu.
Treći scenarij – Pad Putinovog režima
Konačni scenarij za kraj rata bio bi poraz padom režima, pri čemu se odlučujuće bitke ne bi odvijale u Ukrajini, nego u hodnicima Kremlja ili na ulicama Moskve. Putin je kruto koncentrirao moć u svojim rukama, a njegova tvrdoglavost u vođenju izgubljenog rata postavila je njegov režim na klimave noge. Rusi će nastaviti slijediti svog nesposobnog cara samo do određene točke.
Iako je Putin donio političku stabilnost u Rusiju – što je cijenjeno postignuće s obzirom na lomove u postsovjetskim godinama – njegovi bi se građani mogli okrenuti protiv njega ako rat dovede do opće neimaštine. Pad njegovog režima mogao bi značiti trenutačni kraj rata, koji Rusija ne bi mogla voditi usred domaćeg kaosa koji bi uslijedio. Državni udar nakon kojeg je uslijedio građanski rat održavat će ono što se dogodilo nakon boljševičkog preuzimanja vlasti 1917. godine, što je ubrzalo povlačenje Rusije iz Prvog svjetskog rata.
Ruski poraz bi oslobodio Ukrajinu od terora koji trpi od početka invazije. To bi ojačalo načelo da napad na drugu zemlju ne može proći nekažnjeno. To bi moglo otvoriti nove mogućnosti za Bjelorusiju, Gruziju i Moldaviju, a i za Zapad da dovrši ustroj Europe po svojim idejama. Za Bjelorusiju bi se mogao pojaviti put prema kraju diktature i prema slobodnim i poštenim izborima. Gruzija, Moldavija i Ukrajina mogle bi zajedno težiti konačnoj integraciji u Europsku uniju i možda u NATO, slijedeći model srednje i istočne Europe nakon pada Sovjetskog Saveza.
FA navodi i kako bi se Putinov pad mogao pretvoriti u građanski rat i raspad Rusije. Kompletnu analizu pročitajte ovdje.
N1
