Profesorica na Univerzitetu Columbia govori o krizi u Bosni i Hercegovini, njenim uzrocima i rješenjima

Tanya Domi je odmah nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma, od 1996. do 2000. godine, u Sarajevu bila portparol Organizacije za sigurnost i saradnju u Evropi (OSCE) i savjetnica američkog ambasadora Roberta Barryja, tadašnjeg šefa Misije OSCE-a u BiH, te predsjedavajuća OSCE-ove komisije za medije u Bosni i Hercegovini. Sada je ugledna profesorica na Univerzitetu Columbia. Razgovor za Oslobođenje smo počeli pitanjem o prijetnjama miru i stabilnosti u BiH.

ALIJANSA ZA IZGRADNJU MIRA UPOZORILA JE NA TO DA SU DEZINTEGRACIJA, ETNIČKO NASILJE I SUKOBI U BIH STVARNA PRIJETNJA. KOJI SU KLJUČNI RAZLOZI ZA OVAKVA UPOZORENJA?

– Bosna i Hercegovina je u krizi, a to se sprema već neko vrijeme, jer je međunarodna zajednica, uključujući i SAD, zanemarila BiH.

KOROZIVNA RUSIJA

Milorad Dodik, član Predsjedništva BiH, poziva na secesiju, ne danima, ne sedmicama, već godinama. I to se odvija nesmetano, bez ikakvih zabrana. Sada je vrlo jasno da on namjerava odvojiti Republiku Srpsku od BiH, navodno unutar države. Njegovo ponašanje i sve što on radi predstavlja prijetnju miru i sigurnosti BiH, prema Dejtonskom mirovnom sporazumu. Tu smo u ovom trenutku. Zato je Alijansa za izgradnju mira, sa sjedištem u Washingtonu, pozvala na akciju međunarodnu zajednicu, uključujući i SAD.

STATE DEPARTMENT JE U PROTEKLOM PERIODU AKTIVAN U BIH. PRIJE NEKOLIKO DANA OVDJE JE BORAVIO GABRIEL ESCOBAR I ODRŽAO NIZ SASTANAKA S DOMAĆIM POLITIČARIMA. ŠTA MOŽEMO OČEKIVATI OD AMERIČKE VLADE?

– Sve što oni sada mogu da urade je dramatičan zaokret, jer oni do sada ništa nisu radili, pričali su o izbornoj reformi i o ekonomskom razvoju. Novac i ekonomski razvoj su uvijek dobri. Ali, kriza se ne odnosi ni na izbornu reformu ni na ekonomsku situaciju, iako bi ona trebala biti bolja. Radi se o političkoj krizi koju je režirao Dodik. Amerikanci su se konačno pojavili, što ukazuje na to da postoji velika zabrinutost. Prije dva dana u britanskom parlamentu su raspravljali o ovoj temi i izrazili ozbiljnu zabrinutost i vrlo je jasno da postoji kriza, jer Dodik nije odustao. Nakon sastanka sa gospodinom Escobarom je izjavio da će nastaviti sa povlačenjem iz BiH. On će nastaviti sa razdvajanjem Republike Srpske od BiH. To je prijetnja miru i sigurnosti BiH. Nije mi jasno kako je pomoćnik državnog sekretara SAD-a Gabriel Escobar rekao da se na sastanku sa Dodikom složio da neće biti rata kada Dodik nije promijenio svoje izjave ni ponašanje. Američki State Department povećao je diplomatski angažman, ali ova kriza je nastajala godinama, ignorisana od SAD-a i Evropske unije. Korozivni uticaj koji je Ruska Federacija imala dugi niz godina kao članica Vijeća za implementaciju mira negativno se odrazio na demokratske aspiracije građana BiH. Rusija je aktivno radila protiv aspiracija BiH da se pridruži NATO-u i normalizacije funkcionisanja zdrave državne vlasti. Ove radnje su SAD i EU odbacile ili su ih svele na štetu BiH.

PRIJE ESCOBARA U SARAJEVO JE DOLAZIO I MATTHEW PALMER, AMERIČKI IZASLANIK ZA IZBORNU REFORMU U BIH. KAKO GLEDATE NA NJEGOV ANGAŽMAN? ZA NEKE JE SPORAN.

– Nisam baš sigurna kako Matthew Palmer, koji je u State Departmentu zadužen za izbornu reformu u BiH, može doprinijeti poboljšanju situacije u zemlji, ako uopće može. Došlo je do velike kritike upućene njemu, jer je pokušao sklopiti dogovor s Čovićem iz HDZ-a o “izbornoj reformi”, koja bi potkopala demokratske izbore. Mislim da Palmer nema povjerenje aktera razgovora. Koliko razumijemo, mi koji sve ovo veoma pažljivo pratimo, oni žele sklopiti poseban dogovor sa gospodinom Čovićem kako bi se stvorio manje-više izborni treći entitet, a ishod će najvjerovatnije biti još jedan nacionalistički političar u Predsjedništvu BiH. I, zaista, dovodim u pitanje ovakve ideje, jer mislim da su nedemokratske i da se gospodin Palmer nije uključio u otvoren i transparentan proces koji uključuje mnogo više ljudi od samih lidera političkih stranaka. Uključuje glasače BiH. Ni sa nevladinim sektorom se nije konsultovao. Zato nisam sigurna da on zaista ima efikasno rješenje za problem.

U TRENUTNOJ KRIZI, KONSTANTNOJ PRIČI O PODJELAMA, BLOKADI DRŽAVNIH INSTITUCIJA, ZASTRAŠIVANJU RATOM, JESU LI SANKCIJE DOMAĆIM POLITIČARIMA RJEŠENJE?

– Dodik mora biti izolovan i ne bi trebao biti nagrađen u slučaju da poboljša ponašanje. Dobro ponašanje bi bilo da prestane sa retorikom o otcjepljenju. Međutim, čini se da on nema nikakvu namjeru da to uradi, zato ga se mora efikasno sankcionisati. State Department i američka Vlada jesu sankcionisali gospodina Dodika 2017. godine. Te sankcije očigledno nisu upalile. State Department je u junu ove godine najavio nove sankcije za Zapadni Balkan, ali ih još nije primijenio.

Nadam da će pored diplomatskog angažmana, ekonomskog razvoja, te sankcije biti uvedene, ali i da će SAD blisko sarađivati sa Evropskom unijom, te dobiti njihovu podršku u sankcionisanju Dodika. Ti napori moraju biti komplementarni, a EU se mora aktivnije uključiti. Oni do danas nisu uveli nikakve sankcije na Zapadnom Balkanu. SAD su primarno uvodile sankcije u ovom regionu, posebno u BiH.

ŠTA JE ODVELO BOSNU I HERCEGOVINU NA STRANPUTICU NAKON MASOVNE INTERVENCIJE MEĐUNARODNE ZAJEDNICE, PRVENSTVENO SAD-A NA OKONČANJU RATA DO DANAS?

– Zanemarivanje od međunarodne zajednice. Kada je Njemačka uništena u Drugom svjetskom ratu, SAD su predvodile Marshallov plan za oporavak Evrope i Njemačke. Poslali smo trupe u Njemačku 1945. godine, koje su i danas tamo. Sličnu situaciju imamo i u Južnoj Koreji i u Japanu, a ja tvrdim da je iz mnogo razloga BiH zanemarena. Također bih rekla da su akcije Rusije i Kine u Vijeću sigurnosti prošle sedmice užasavajuće. Znali smo da namjeravaju da stave veto na mandat EUFOR-a u BiH, mnogi od nas su upozorili Vladu SAD-a na takav razvoj situacije.

PLAN B

Čini se da smo spavali, pa ušli pravo u užasan ishod gdje su Rusi i Kinezi u suštini pozvali na brisanje, bukvalno na papiru, Ureda visokog predstavnika. Veoma je važno da međunarodna zajednica ponovo ohrabri i pojača napore visokog predstavnika. Bio je zaista tih, iako je upozorio na to da se BiH nalazi na rubu najveće prijetnje od 1995. godine i da Evropska unija nije obavila dobar posao. Čini se da su to izbjegavali, a SAD ne obraćaju pažnju već duže vremena. Tako da postoji zabrinutost. U Kongresu se pojavilo pismo koje je otišlo državnom sekretaru Blinkenu, u kojem se poziva na intervenciju i uvođenje sankcija. Mislim da se svi slažu s tim da se nešto mora uraditi. Ali, najvažnije je da Dodik tek treba da dobije poruku. I zato imam pitanje za State Department. Šta je njihov plan B? Najvažnije je da se sada spriječe zvjerski zl**ini, ako situacija doživi nasilni rasplet. Zato podržavamo inicijativu da NATO pošalje pojačanje Misiji EUFOR-a i potencijalno taj kontingent pojačanja rasporedi na područje Brčkog.