Nakon što sam slučajno naišao na oglas na društvenim mrežama, naišao sam na priliku za posao na Aljasci. Oglas je promovirao poziciju čistača ribe i hvalio se potencijalnim tjednim prihodom od 2500 dolara za 16-satni radni tjedan. No, da bih osigurao posao, morao sam platiti honorar jednom mladom Novosađaninu koji je poznat redakciji. To je bilo zbog velike potražnje i interesa za poziciju. Unatoč tome što sam posudio ukupno 3000 eura za plaćanje honorara, našao sam se bez posla i bez ikakvih sredstava. Ovo iskustvo za Kurir podijelio je Cetinjanin Miroslav Pavićević.
Pavićević je sa mnom podijelio da ga je jedan mladić obavijestio da s prijateljem iz Chicaga (čije je ime poznato redakciji) namjerava pokrenuti agenciju, ali ona još nije registrirana. Pavićević je u travnju naišao na oglas za posao ovog mladića. Međutim, morao je platiti 500 eura za siguran odlazak zbog navodnog velikog broja prijavljenih. Pavićević je 28. travnja pristao platiti 1000 eura jer je bio namamljen unosnom ponudom da od posla zarađuje i do 10.000 dolara mjesečno.
Nije samo to, obaviješten sam da bih trebao platiti iznos od 750 eura trećoj strani, kako bih započeo putovanje u svibnju, a ne dvjema prethodno spomenutim osobama. Ovo mi se činilo čudnim; zašto bih morao predati novac nekome koga nikad prije nisam upoznao niti čuo za njega? Unatoč tome, nastavio sam s uplatom iznosa. Dodatno, upućen je novi zahtjev da 6. svibnja istoj osobi uplatim dodatnih 1250 eura za kupnju moje avionske karte i još neke stvari.
Nagovarao me da odem dva mjeseca ranije kako bih zaradio više novca i zato sam mu pristao. Dobivao sam svakodnevne poruke i uporni pritisak da udovoljim njegovom zahtjevu, uz upite zašto im ne vjerujem, insinuacije da imaju problema s pojedincima iz Crne Gore i uvjeravanja da je posao vrhunski obavljen.
Prema riječima Pavićevića, prvobitni datum odlaska bio je zakazan za 19. svibnja, no dva dana ranije, 17. svibnja, obaviješten je da je njegov zahtjev za vizu nepotpun i da će odlazak morati odgoditi za kraj mjeseca.
Osim toga, zatražili su da nađem suputnika, što sam namjeravao ispoštovati, baš kao i svaki drugi dogovor koji smo do tada sklopili. Pitao sam prijatelja, ali su odbili zbog zabrinutosti oko plaćanja. Kasnije je to postalo pitanje za ostale uključene, koji su tvrdili da su zbog toga pretrpjeli financijske gubitke. Meni su pripisivali taj problem, čak su mi nagovještavali da ću putovati sa ženom iz Niša. Nakon toga su odgodili putovanje do 5. lipnja, navodeći kao razlog nedovršene pripreme za vizu.
Nakon trenutka razmišljanja, došao je do spoznaje da su mu lagali. Kao odgovor na to, počeo je žestoko raspravljati s Novim Sadom i zatražio povrat svojih sredstava.
Situacija je brzo eskalirala kada je počeo ignorirati moje poruke, a ubrzo nakon toga počeo je i prijetiti poput razbijanja moje lubanje i ispitivanja mog identiteta i tko ga štiti. Ozbiljno sam shvatio te prijetnje i prijavio ih nadležnim tijelima, a sada poduzimam i pravne radnje. U međuvremenu mi se javio još jedan njegov kolega s ponudom da će vratiti 1800 eura kad prikupe sredstva. Pristao sam na ovaj dogovor, ali pokazalo se da je to još jedno lažno obećanje. Čini se da su svi oni prevaranti. Čak sam čuo za jednog Novosađanina koji je prevario prijatelja iz Chicaga i odbio mu platiti.
Prema riječima Pavićevića, on je i crnogorsku i srpsku policiju obavijestio elektronskom poštom i telefonskom komunikacijom.
“Posudio sam određeni iznos novca i tražim da mi se vrati jer trenutno nema sredstava za zaradu, niti drugih oglasa na koje bih se mogao osloniti.
Nakon što nam je broj dostavio Pavićević, pokušali smo doći do Novosađanina, ali naišli smo na neodgovaranje. Dodatno, poslali smo niz upita i policiji Crne Gore i Srbije.
